U proljeće 2017. godine moja prijateljica gđa Romana Radojčić iz Šibenika odvela me u Memorijalni centar Faust Vrančić na otoku Prviću. Prije toga posjeta, tijekom izleta u Knin i Drniš s ciljem posjeta osmanskim ruševinama, ravnatelj šibenskoga Gradskog muzeja, g. Željko Krnčević, poklonio mi je knjižicu o Memorijalnom centru Faust Vrančić, pomoću kojega sam po prvi put čuo za istanbulska pisma Antuna Vrančića. Čitajući sadržaj na engleskom jeziku, trebalo mi je nešto vremena da shvatim gdje su ta pisma bila pohranjena.

Nadalje, mnogo sam zahvalan i gđi Radojčić i g. Krnčeviću jer su mi omogućili da postavim informativnu ploču o Rustem-paši, osmanskom velikom veziru i zetu sultana Sulejmana Veličanstvenog, na ulazu u grad Skradin, u kojem se Rustem-paša rodio.

Kad je g. Anđelko Vlašić uspio pribaviti spomenuta pisma, čiji su latinski originali pohranjeni u Nacionalnoj knjižnici Széchényi u Budimpešti, i prenijeti ih na memorijsku karticu, doznali smo da su pisma bila na latinskom jeziku.

Morao sam strpljivo čekati da zadovoljim svoju znatiželju u vezi sa sadržajem spomenutih pisama, sve dok nisu prvo bila prevedena na hrvatski, a zatim na engleski jezik.

Pisma su preveli dr. Zrinka Blažević, a zatim dr. Anđelko Vlašić, i zajedno s timom vrlo zaslužnih osoba ugostio ih je Nj.E. Babür Hızlan, turski veleposlanik u Hrvatskoj, i akademik Zvonko Kusić, predsjednik HAZU-a, uz značajnu suradnju dr. Marijane Borić.

Sretan sam što su nakon skoro petsto godina spomenuta pisma sada dostupna i na hrvatskom i na engleskom jeziku.

Ovo djelo smatram dijelom našega zajedničkog nasljeđa, i vjerujem da će mnogi znanstvenici, diplomati, povjesničari i druge zainteresirane osobe biti sretne da mogu doznati mnogo nepoznatih detalja o ovome vrlo važnom povijesnom razdoblju kroz ovaj izdavački projekt.

Nakon što sam iz osobnog interesa objavio knjigu , koja je važan dio istraživanja u sklopu HAZU-a, i knjigu , čvrsto vjerujem da će ova knjiga ostaviti značajan trag moje filantropske aktivnosti.

Svoju prisutnost u Hrvatskoj i objavljivanje ove knjige dugujem svojoj supruzi Dragani Luciji Ratković Aydemir.

It was the spring of 2017 when my friend Mrs. Romana Radojčić from Šibenik took me to the Faust Vrančić Memorial Center on the Prvić Island. Before this visit, during an excursion to Knin and Drniš to visit Ottoman remains, Mr. Željko Krnčević, the Director of the Šibenik City Museum gave me a booklet about the Faust Vrančić Memorial Center, from which I, for the first time, learned about Antun Vrančić’s Istanbul letters. Reading the summary in English, it took me a while to understand where the letters were kept.

Additionally, I am very thankful to both Mrs. Radojčić and Mr. Krnčević since they also made it possible for me to put an information board relating to Rüstem Pasha, the Ottoman Grand Vizier and son-in-law of Sultan Süleyman the Magnificent, at the entrance to the town of Skradin, where Rüstem Pasha was born.

When Mr. Anđelko Vlašić managed to obtain these letters, latin originals of which are kept in the National Széchényi Library in Budapest, and place them on a memory stick, we learned that they were all in Latin.

I needed to wait eagerly to appease my curiosity about the content of these letters until they were first translated into Croatian, and then into English.

The translation was carried out by Dr. Zrinka Blažević, and then by Dr. Anđelko Vlašić, together with a team of very significant people, which were welcomed by H.E. Babür Hızlan, the Turkish Ambassador to Croatia and Dr. Zvonko Kusić, the President of HAZU, in substantial cooperation with Dr. Marijana Borić.

I am happy that after almost five hundred years, these letters that are now available in Croatian and English are coming to light.

I consider this work part of our common heritage, and believe that many academicians, diplomats, historians and other interested parties will be excited to learn many unknown details of this very important period through the Vrančić project.

After publishing the book , which was an important part of a research by HAZU, and the book as my personal interest, it is my strong belief that this book will definitely leave footprints of my philanthropic activities.

I owe my presence in Croatia and this book to my wife Dragana Lucija Ratković Aydemir.